Život bez struje i komšija

Naselje Visori smješteno je u podnožju Majevice. Predivnog krajolika i čistog zraka, naselje je od Čelića udaljeno 35 km. Naselje Visori znalo je i za bolje dane kada je u naselju bilo ljudi koji su se većinom bavili poljoprivredom i stočarstvom.

Sada je u naselju infrastruktura velikim dijelom uništena, električne energije i telefonskih linija nema. Nekada živo naselje sa preko 50 porodica reducirano je na svega dvije porodice. Trenutno, poljoprivreda i mala penzija služi za preživljavanje ove dvije porodice. Povratnik u naselje Jakšić Stojan sa suprugom Anicom i njene dvije sestre Blačić Rajom i Stanom vratio se 2002. godine jer više nije mogao da živi po tuđim kućama. Donatorskim sredstvima je obnovio kuću, a sopstvenim snagama i jakom voljom sa porodicom počistio korov oko kuće, zasadio voćnjak i čekao prve komšije da se vrate. Možda bi i dočekao u ovih šest godina da se još neko vrati ali jednostavno radi udaljenosti od općine Čelić električna energija u naselje nije došla. Što se tiče suživota, sedamdesetogodišnji Stojan kaže da je dobrodošao gdje god ode. Najčešće ode u naselju Šibošnica koja je udaljena od Visora nekih 8 km. Malo popriča sa mještanima, popije koju rakicu, prošeta pijacom i vrati se u svoju svakodnevnicu. Kaže da mu je najvažnije da ga niko ne dira, da nema jezika mržnje i da su svi fini prema njemu.

Na pitanje kako je bilo nekad živjeti u Visorima i kako je sad živjeti, Stojan se dobro zamisli i očiju punih suza reče: ''Najgore je što je čovjek sam, bez komšija, bez struje, bez telefona. Šta ako se Anica i ja razbolimo, niti se može doći sa kolima niti možemo koga zvati telefonom. Ne znam koliko još možemo ovako''.

Na odlasku iz naselja Visori ostavljamo vesele porodice Jakšić i Blačić ispod krošnji kruške u nadanju da će ipak do kraja godine dobiti toliko željenu elektičnu energiju i da će osjetiti bar malo onog normalnog života u obroncima planine Majevice.