Intervju sa načelnikom Tuzle Jasminom Imamovićem

''Tuzla je na putu da postane centar u kojeg ljudi dolaze, a ne provincija iz koje ljudi odlaze'' 

Sa načelnikom Tuzle g-dinom. Jasminom Imamovićem smo razgovarali o stvaranju ambijenata za suživot i toleranciju, o tome šta ustvari za jedan grad znači politika otvorenosti. Takođe, načelnik je govorio i o dosadašnijm rezultatima razvoja i budućoj viziji grada Tuzle.

Razgovarao: Adis Jašarević

G-dine. Imamović, Vi kao prvi čovjek grada mnogo pažnje posvećujete pitanju stvaranja ambijenta za suživot i toleranciju. Imate običaj kazati da je Tuzla grad ljubavi, grad dobrih ljudi i otvoreni grad za sve dobronamjerne ljude.

Mi imamo takvu politiku otvorenosti i to smo stavili u naše dokumente. To se može vidjeti i po strukturi vlasti, po nosiocima najviših javnih institucija u gradu, a to se vidi i po imenima najuspješnijih poduzetnika u gradu. Imate ljude svih nacionalnosti na najvišim funkcijama u gradu. Najvažnije je da to nije nikakva namještaljka, jednostavno to proizilazi iz karaktera grada Tuzle koji je multikulturalni. Mi u Tuzli njegujemo ono što nas spaja, a ne ono što nas razdvaja. Mi njegujemo vjeru u onaj razlog našeg postojanja. Ako je uzrok našeg nastanka ljubav, onda bi razlog našeg života trebala biti misija ljubavi, a ne misija mržnje. To je u našoj strategiji razvoja. To je dokument koji je usvojen 2003. godine i to je strategija razvoja do 2015. godine. Strategija je sadržana u tri T: tolerancija, talenat, tehnologija, pri čemu se misli na nove tehnologije. Tolerancija je uslov fizičkog opstanka i razvoja svake zajednice. Bilo da je to lokalna zajednica ili državna. Ljudi su željni ljubavi. Ne mogu se više sikirati jer život je kratak, hoće da žive. Ljudi žele da im se jednom nešto lijepo desi. Ovo su riječi jednog norveškog pjesnika kojeg sam citirao povodom otvaranja nove turističke sezone u Bosni i Hercegovini i drugog slanog jezera '' daj da mi se nešto jednom lijepo desi''.

Lijepe stvari spajaju ljude. Koliko je danas teško biti prvi čovjek grada, koji radi na spajanju ljudi, s obzirom da živimo u državi u kojoj se radi na razdvajanju? Jako je teško očuvati taj duh Tuzle.

Moj cilj jeste da život građana bude bolji. Kada kažete projekti povratka, ja jednostavno nemam u glavi da se nešto pravi za ove ili one ljude, nacije, generacije. Jednostavno, ako nakon što u gradu riješiš problem snabdjevanja pitke vode i ukineš restrikcije koje su uvedene 1931. godine, onda si ti to ukinuo svim ljudima. Eto odmah nas vodovod spaja. Ako praviš plažu za građane, djecu i penzionere apsurdno je govoriti da praviš za ove ili one ljude, nacije. Vrata su otvorena. Dolaze ljudi iz svih krajeva BiH i susjednih država. Mi smo na putu da budemo centar u kojeg ljudi dolaze a ne provincija iz koje ljudi odlaze. Da kada prođete centrom grada vidite ljude različitih rasa. Onda si kao Pariz i London. Ako hočeš biti centar poput Milana, Pariza, Rima i da budete gospodin kao ti gradovi, onda moraš imati politiku otvorenih vrata, tolerancije a ne nikako da budeš provincija iz koje ljudi odlaze. Politika ksenofobije je prije svega politika zla.

Ljudi prepoznaju politiku otvorenih vrata. Posljednjih godina Tuzla je doživjela jednu renesansu: velika ulaganja, velike investicije, otvaraju se nova radna mjesta. Vi cete nastaviti dalje u tom pravcu. Gdje vidite razvoj Tuzle i kako vidite grad Tuzlu u narednom periodu?

Mislim da smo dosadašnjim rezultatima došli u situaciju da je GDP po glavi stanovnika u Tuzli 70% veći od prosjeka kantona, a 50% od prosjeka F BIH. Mi smo došli u situaciju da smo lokaciju u centru Tuzle preko puta zgrade MUPa prodali za 12 miliona KM, a ista lokalcija na Marin dvoru u Sarajevu je prodata za 4 miliona KM. To je jedan skoro pa nevjerovatan podatak, ali istinit. Otvorili smo nove pravce. Talenat, drugo T u strategiji općine. Imamo najsavremeniji u Europi, samo u Norveškoj je savremeniji, centar novih tehnologija. Pravimo još jedan takav. Uvodimo bežićni internet. Da bi internet bi besplatan. Imamo povratak talentiranih uspješnih ljudi iz svijeta, koji su uspjeli i sada se vraćaju ovamo. Nemamo odlazak tih talentiranih ljudi. Uradili smo anketu prije otvaranja BIT centra na elektortehničkom i informatičkom fakultetu gdje je 2% studenata reklo da bi pokrenulo vlastiti biznis, a sada nakon dvije godine rada BIT centra 40% studenata kaže da bi pokrenulo vlastiti biznis. Pokazali smo ljudima da im se to isplati. Otvorili smo potpuno novi pravac a to je razvoj turizma. Imamo jako veliki broj gostiju. Ovakvom politikom, strategiju razvoja općine do 2015. godine smo realizirali skoro 90%. Sada trebamo praviti viziju razvoja do 2026. godine. Moramo imati jedan pošten odnos, a pošten odnos je da brinemo o djeci koja su se rodila ovih dana i koja će biti punoljetna do 2026. godine. U viziji razvoja imamo konkretne projekte koji će biti gotovi u naredne četiri godine. U Tuzli je razvijena trgovina, a nije bila razvijena. Razvijen je turizam, nije bio do sada razvijen. Razvijene su nove tehnologije, nisu bile razvijene nigdje u BiH pa ni u Tuzli, sada su razvijene. Dakle, uplovili smo u luke za koje nismo znali da postoje. Sada smo trebamo nastaviti sa tim pravcima. Spriječiti nekoga da zaustavi taj razvoj, jer su to vrlo pozitivni trendovi i priznati od cijelog svijeta. Juče sam dobio poziv da na ovu temu održim predavanje na priznatom Harvard University. Znači, na bazi ovih rezultata. Zato ne smijemo dozvoliti da se ovo zaustavi. Kod razvoja jednog grada vi ne idete po ravnom nego uzbrdo. Ako se voz zaustavi neće stati pa čekati, nego ide nizbrdo. Historija ne ide naprijed, to je najveća zabluda. Ne ide historija samo naprijed, historija veuma često ide nazad. Samo kada ide naprijed ide korak po korak, a kad krene nazad onda se strovali u ambis. Zato treba biti oprezan i strpljiv u tom nastojanju razvoja, korak po korak. Moj cilj je da život građana Tuzle udobniji bude nego bilo gdje u BiH. Zato moramo nastaviti tempo razvoja kako smo započeli. Dakle, kako su se svi veliki centri u svijetu razvijali. Svi su se razvijali takvom politikom. Nijedan centar se nije razvijao politikom ksenofobije, zatvorenih vrata, rasizma, mjerenjem ljudi jesu li ove ili one nacije.